[OOUP] Gradivo

Rene

Jaster111
M̵̧̩͑̀͝î̶͍̉ć̴̝̾́̀o̶̺̟̣͂̽
Zar nebi dekoratori trebali nasljeđivat osnovnu komponentu i pozivat se preko istog sučelja?

micho

Rene Izvedba dekoratora je stvarno proizvoljna, generalno su to samo ukrasi na neku funkcionalnost. Kakvu - nebitno. Kako je to implementirano - nebitno.

E sad, moglo bi se isto tako reći da je klasa G implementacija okvirne metode klase E, i da onda C kojoj je injektirana ovisnost o F ima metodu o() koja poziva okvirnu metodu. Međutim onda bi se moglo opet pričati o tome da E baš ne radi to što je u prezentacijama tj. da implementacija G ne mijenja skroz ponašanje nego samo “ukras” na kraju n(), i zato bih ja prije rekao da je ovo dekorator nego okvirna metoda.

Doduše ima i argument protiv dekoratora, u smislu da dekorator nadograđuje stvari s određenom hijerarhijom, hence dekorator. Ovdje nema takvog nadograđivanja, nego se samo uređuje jedan korak, što bi odgovaralo okvirnoj metodi.

Rene

M̵̧̩͑̀͝î̶͍̉ć̴̝̾́̀o̶̺̟̣͂̽ Ne znam, Šegvić je na predavanju naglasio da je bitna ta rekurzivna kompozicija kod dekoratora i gdje god sam pogledao (pa i na refactoring guru), Dekorator nasljeđuje komponentu. Zbunjujuć mi je zadatak s obzirom da mi se ne uklapa baš ni u jedan obrazac u potpunosti, npr. E i G su Okvirna metoda 1/1, ali onda jedino što mi pada na pamet je da C bude kontekst, F neka apstraktna strategija pa nekakva kombinacija Strategije i Okvirne metode, al ni to mi ne izgleda baš bajno.

EDIT: da vidim da si slično napisao u editu, to mi ima smisla.

micho

Rene Da, zajebano je, zato i treba prosuđivanje na to što se zapravo radi.

A ovo za nasljeđivanje je stvarno ovisno o jeziku. Generalno ono što ti postižeš dekoratorom jer “nadograđuješ” neku komponentu da ima neke dodatne obveze. Nitko ti ne kaže da ti onda sučelje mora ostati isto:

class Component:
    def get(self, text: str):
        raise NotImplementedError

class Text(Component):
    def get(self, text: str):
        return text

class Sentence:
    def __init__(self, component: Component):
        self._component = component

    def get(self, text: str, delimiter: str = "."):
        return self._component.get(text).split(delimiter)

vidiš da u dinamičkom jezikom nit trebaš nasljeđivati komponentu, nit imati isto sučelje. Naravno, da se to u praksi ne bi tak radilo, jer je generalno korisno da instanceof na objekt tipa Sentence i tip Text vrati True.

Iskreno bih napisao ta razmišljanja, možeš dobiti puno bodova na tome. Ja bih napisao da strukturalno najviše odgovara okvirnoj metodi ali da funkcionalno sliči dekoratoru. F ti nije apstraktna strategija, nego čini mi se nekakva podatkovna klasa, to se da komotno ignorirati. Možda su je tak definirali da zbune ljude da je dekorator.

Fica

Ima li netko riješen 5. zadatak iz MI19?

cloudies

Prof Možda ako ti ove moje bilješke s auditornih nešto znače

Marko

Kako ste nacrtali graf ovisnosti u mi2017 zadatak 4?

nikace

zad MI19
Neke bilješke s konzultacija (ako vidite neke krive info ispravite me plizz):

Što se sve uočava analizom strojnog koda?
Iz strojnog koda razreda Identity vidimo da poziva konstruktor razreda Unary_Function (zaključujemo da Identity nasljeđuje Unary_Function)
Unary_Function u sebi sadrži virtualne metode, a ispod prvog poziva operatora new u strojnom kodu uočavamo poziv nevirtualne metode (redak 8) -> zaključujemo da se u metodi main prvo stvara primjerak razreda Square (koji nema virtualne metode).
Instrukciji call na neki način trebamo prenijeti argumente. Argumenti mogu biti preneseni samo preako registara i taj argument ide preko registra ‘edi’. Za prvi poziv operatora new taj argument je 1, a za drugi 8.
Zašto se šalje 1, a zašto 8?
Razred uvijek uzme 1 bajt kada nema nikakvih podatkovnih članove. Takav je slučaj razred Square. A za Identity se alocira 8 bajtova. Također može se uočiti da je strojni kod pisan za 64bitnu arhitekturu, to se vidi po tome što se za pointer zauzima 8 bajtova.

(a)
Argument je ebroj bajtova koje treba zauzeti, a povratna vrijednost je pokazivač na taj memorijski prostor.
(b)
prvo je razred Square, zatim Identity : public Unary_Function
u mainu se prvo stvara Square f1 = new Square(), a zatim Unary_Function (ili Identity) f2 = new Identity()
©
Metoda ima jedan argument, ali funkcijski poziv metode onda treba imati dva arugmenta (skriveni argument = this, int). Taj this se prenosi u registru rdi.
(d)
6 u rax je ono što vrati operator new (pokazivač na objekt nad kojim se poziva metoda -> f1)
17 u rax se sprema pokazivač na objekt identity -> f2
18 u rax se nalazi adresa prvog člana objekta f2, a to je pokazivač na virtualnu tablicu
19 zbog toga što za pointer treba 8 bajtova, povećanjem za 8 bajtova pomičemo se na drugi član virutalne tablice a to je adresa metode neg_value_at
20 rax sada pokazuje na funkciju neg_value_at razreda Unary_Function (jer je Identity nije implementirala)
(e)
main 19 strojni kod 2-4 (alocira se mjesto za objekt; ne pozove se konstruktor zato što taj konstruktor nije zadan u kodu; novi objekt se spremi na rbp-24 adresu)
main 20 strojni kod 5-8 (lokalna varijabla se povuče u rax= this; 5 se spremi u esi; rax se spremi u rdi, pozove se metoda)
main 21 strojni kod 9-15 (ovdje nije samo da se alocira memorija, već se i poziva konstruktor; 15ti redak pohranjuje novi objekt u lokalnu varijablu)
main 22 strojni kod 16-23 (21.redak 3 se sprema u esi)
(f)
trik pitanje = taj konstruktor se ne poziva
To znači da ga nema, a to znači da nije potreban -> ne treba naštimavati pokazivač na virtualnu tablicu.
(g)
Square ima potpuno isto sučelje kao Unary_Function -> Square bi trebao naslijediti Unary_Function

Može li netko možda objasniti onaj zadatak s labosa? Unaprijed hvala 😀

Me1

može neko podijelit rješenja od ostalih ispita ako je rješavao

fer999

Može li netko tko ima screenshotove rješenja MI s konzultacija objaviti tu sve?

[obrisani korisnik]

M̵̧̩͑̀͝î̶͍̉ć̴̝̾́̀o̶̺̟̣͂̽
U kojem smislu gola strategija? Dijagram razreda se cini mrvicu kompleksniji od strategija,

micho

[obrisani korisnik] Dijagram razreda se cini mrvicu kompleksniji od strategija,

Hence zašto su dijagrami razreda (((njihov))) trik

faboche

Kako znamo hoćemo li u dijagramu koristiti agregaciju ili obicno referenciranje?

indythedog

him Okej, objasniti ću na primjeru iz MI-2019, 3. zadatak.

Vidimo da nam npr. klasa Svemirski brod ima agregaciju prema klasi Potisnik. To je zato što u zadatku kaže da svaki svemirski brod ima najmanje jedan potisnik.

S druge strane, klasa Teretni (brod) referencira klasu Vozilo, jer u zadatku kaže da svaki teretni brod može prevoziti više vozila.

Okej, zašto je jedno onda referenca, a drugo agregacija? Zato što agregaciju koristimo kad želimo naznačiti da je objekt koji se agregira - u ovom primjeru potisnik, dio agregatora (svemirskog broda). S druge strane, kad teretni brod prevozi druga vozila, ona nisu njegov ključni dio, nego ih on samo prevozi, pa eto mora imati referencu na njih da zna koja točno vozila prevozi.

Slično i u ovom primjeru s prezentacije:

znamo da su gume jedna od komponenata od kojih se kamion sastoji, pa to označavamo agregacijom.

Šegvić je još na konzultacijama dodao da je razlika i u tome što kod agregacije, objekt koji se agregira (potisnik) ne može postojati bez roditeljskog objekta (svemirskog broda), odnosno da to ne bi imalo smisla. Ja se baš ne slažem s tim, jer iako u ovom primjeru to ima smisla, ako pogledamo prezentaciju o OO Dekorator:

vidimo da je označeno da dekorator agregira component. Istina je da je component ključni dio dekoratora, no meni nema niakakvog smisla da component ne može postojati bez dekoratora. Rekao bi da je ovo na što je Šegvić mislio kompozicija, a ne agregacija. Možda sam u krivu, no u svakom slučaju ja bi se samo držao definicije da agregaciju koristimo kad želimo naznačiti da se klasa A (agregat) sastoji od nekih instanci klase B, i to bi trebalo biti točno.

zastozato

može li netko objasniti rješenje iz 1. blica zadatak sa strojnim kodom?

Rene

studoš Evo objašnjenje liniju po liniju:
mov rdi, QWORD PTR -8[rbp] u registar rdi dohvati prvi argument funkcijskog poziva.
call _ZN4BaseC2Ev pozovi konstruktor razreda Base.
Zaključuješ da Base ima konstruktor koji ima samo jedan argument, a pošto mora imati skriveni argument this, to je onda i jedini argument.
lea rdx, _ZTV6Client dohvati adresu virtualne tablice za razred Client u registar rdx (hint: LEA = Load Effective Address)
mov rax, QWORD PTR -8[rbp] - u rax stavi prvi argument, za koji smo zaključili da je skriveni argument this
mov QWORD PTR[rax], rdx - tamo gdje pokazuje rax upiši sadržaj registra rdx u kojemu smo spremili adresu virtualne tablice. Ovime si postavio pokazivač na VTABLE na prvo mjesto u objektu.
mov rax, QWORD PTR -16[rbp] stavi drugi argument funkcijskog poziva u rax
mov rax, QWORD PTR[rax] dereferenciraj rax.
Ovdje zaključuješ da je drugi argument pokazivač na neki objekt. Prvo u rax staviš taj pokazivač, onda ga dereferenciraš i sad je u rax prvi član tog objekta, tj. pokazivač na virtualnu tablicu.
mov rdx, QWORD PTR[rax] u rdx stavljaš ono na što pokazuje rax - sada je to pokazivač na prvu funkciju virtualne tablice.
mov rdi, QWORD PTR -16[rbp] - drugi argument funkcije, onaj objekt čiju si virtualnu tablicu upravo dohvatio, stavljaš u rdi
call rdx pozovi funkciju čiji se pokazivač nalazi u rdx.
Iz svega ovoga zaključuješ:
Pozvao si konstruktor od Base, a dobivenom objektu postavio virtualnu tablicu od razreda Client dakle Client nasljeđuje Base. Konstruktor Clienta prima dva argumenta, skriveni this i pokazivač na neki objekt koji ima virtualnu metodu, u službenom rješenju to je Worker. Virtualna metoda tog razreda prima samo jedan argument, skriveni this.
I iz toga složiš onakvo rješenje u C++ ili nešto slično.

flicka

moze neko objasnit dijagram iz 2. zad, iz mi19 rjesavanog na konzultacijama

« Prethodna stranica Sljedeća stranica »