Jahač Kali Yuge Pa između ostalog ima par rupa u zakonu, kao npr. ovo s radom. Ne znam jel to nužno zato, no čini mi se da su ove studentima nepovoljne stvari takve jer tu ima manjkavosti, ali jednostavno nema resursa ili sposobnog kadra da ispravi te probleme.
Redom:
- priča s liječnicima je clunky i s obzirom na to da nije realno prisiliti sve domove da imaju studentsku ambulantu, nema smisla da su studenti nekih domova povlašteni u odnosu na druge, pa bi to pravo kolektivno maknuli
- predstavnička tijela studenata i studentske udruge su tek pravi raspašoj - ne postoje globalne regulacije što tijela studenata i studentske udruge mogu osim nekih prilično generičkih smjernica. S jedne strane bilo bi dobro da se to može generalizirati, s druge radi autonomije sveučilišta se to baš i ne može, pa onda da ne duljimo ima smisla to maknuti
- konzultacije su malo čudne, ali s obzirom na stanje naših konzultacija, a kako i čujem na drugim faksevima, taj koncept je mrtav i teško se prisiljava profesore na to da ih održe. Pretpostavljam da je lakše maknut ih nego mijenjati kolektivne ugovore i uvesti konzultacije kao plaćen dio posla, a i to bi se teško kontroliralo. Iako ova mjera mi ima najmanje smisla od svih
- pravo ponavljanja godine jednom mi se čini kao dobar način za isfiltrirati studente koji možda samo troše vrijeme, ali čini mi se da nisu uzeli u obzir da će eliminirati dosta neproblematičnih studenata ako neki faks ima preduvjete - npr. padneš sve u 1. semestru, ništa u 2. ne možeš upisati, sljedeće godine praktički imaš pravo pasti samo 1 predmet, neovisno bio on iz 1. semestra kojeg ponavljaš, ili 2. kojeg prvi put upisuješ. Isto tako ne vidim da su time riješili malverzacije oko zamrzavanja i N-tih upisa kojih ima i kod nas
- ukidanje studentskih organizacija možda ima nekog smisla s financijama, ali bi prije rekao da se nekom ne da pošteno urediti to pitanje i napraviti bolje propise od postojećih
- ukidanje prava na psihološku pomoć najviše izgleda kao nešto što je kompletno neostvarivo pa se baca u smeće. Nemoguće je pružiti adekvatnu psihološku skrb preko HZZO-a ni generalnoj populaciji, kamoli studentima, a 200-300 kn po satu, 10-15 sati terapije koliko ti treba da otkloniš jedan psihički problem koji možeš otkloniti, na, čini mi se, većini studentske populacije (po anketama) jednostavno nije realno.
Naglasit ću da ovo nije nužno istina (išta od ovoga), nego da kad sam gledao te hotspotove činilo mi se da im je jedino značajno to što su to problemi koji nisu rješivi bez dosta rada.